Tekst inspiriran motivima Triju sestara A. P. Čehova premješten je iz Rusije u bezimenu provinciju današnjice koja neodoljivo podsjeća i na hrvatsku stvarnost. Dokolica i sanjarenje o boljoj budućnosti u utopijskoj Moskvi u Trima sestrama na Instagramu upotpunjuju se dokolicom i sanjarenjem u virtualnim prostorima gdje skrolajući svjedočimo prizorima boljih života. Tako se i suvremene sestre, obasute šumom digitalnih informacija, zapitaju nad vlastitim sudbinama i pokušaju napraviti preokret u svojim monotonim životima. No hoće li im to uspjeti?

Najmlađa je od sestara Irina, pripadnica milenijalaca, koja se nađe na prekretnici života uoči svog tridesetog rođendana. Maša je voditeljica lokalne radijske emisije o kulturi i društvu. Iako joj se čini da je njezin trud uzaludan u apatičnoj provinciji, život joj se naglo promijeni nakon neočekivana događaja. Olga, najstarija od sestara, suzdržana i usamljena nastavnica hrvatskog jezika, nastoji povesti sebe u bolji život, boreći se protiv samoće digitalnim sredstvima.

Dva monologa dviju žena, majke i kćeri koje, iako potpuno različite, u odnosu jedne prema drugoj, ali i vremenu i mjestu u kojem obitavaju, konstruiraju narativ svojih vlastitih identiteta i sustav vrijednosti u kontekstu u kojem se ni same do kraja ne snalaze, te u kojem se pokušavaju hvatati za natruhe društvene i političke stvarnosti posljednjih četrdeset godina nadajući se u njima stvoriti barem približan osjećaj pripadanja. Marija doživljava opće razočaranje u ideju ljubavi, koju bi – kako joj je barem obećano –  trebao ponuditi okvir obitelji, te se stoga okreće politici i društvenom angažmanu, no ubrzo shvaća da se i politički ideal u koji je vjerovala oko nje raspada i dekonstruira.  Ana u potpunom buntu prema svemu u čemu je odrastala nervozno pokušava detektirati temelje vlastitog budućeg svjetonazora, neku ideju što bi njen život trebao biti, no ona joj u nestalnosti odnosa, poslova i uvjerenja dvijetisućitih stalno izmiče, te ona shvaća da joj jedina konstanta u životu postaju izdaja i razočaranje.

Kroz scensku adaptaciju dviju kratkih priča autora Saše Božića iz njegove zbirke „Lijepe naše“ predstava „Kao da je bilo nekad, kao da je bilo tu“ u izvedbi Jelene Hadži-Manev i Sare Stanić stvara kazališno – performativnu minijaturu koja pokušava približiti zajedničke bolne točke intimnih svjetova dviju žena za koje se čini da se nikad uistinu ne mogu međusobno razumjeti.

Predstava je nastala u koprodukciji Kazališne družine Tragači i Teatra CIRKUS punkt u sklopu rezidencijalnog programa Art LAB 2025. Centra za kulturu i film Augusta Cesarca.